Svi mi, virtuelno

Izložba govori o uticaju ekrana na naše živote i našoj rastućoj zavisnosti od tehnologije

Tara Kelton, Galleryske u Delhiju, Avinash Veeraraghavan, Algoritmi Umetnost na Google-u, Bez naslova (Title Unknown), Delhi umetnička scena, Delhi vesti o umetnosti i kulturi, Najnovije vesti, Indijske vesti, Nacionalne vestiDela Otadžbina, histerija i zvezdana prašina Avinaša Veeraragavana; (levo) i delo iz serije „Bez naslova (nepoznat naslov)” Tare Kelton (desno)

Magični tepih umetnice Tare Kelton sa sedištem u Bangaloru, napravljen od robotskog usisivača roomba, samo je jedan od iznenađujućih susreta u Galeriji u Delhiju. Krećući se po zemlji duž uglova sobe, sa slikom tepiha na vrhu umesto originalnog oblika, kaže Keltonova kroz ovaj rad, ona ima za cilj da ispita našu rastuću zavisnost od tehnologije. Istraživala sam sve veću ulogu ekrana u našim životima, kao produžetaka naših tela, sa svojim prisustvom u prostoru oko nas kao portalima i ravnima slike koji prekidaju i zauzimaju naše okruženje, kaže ona.



Kroz niz radova koje su Kelton i umetnik Avinaš Veeraraghavan stvorili u poslednjih nekoliko godina, izložba Variety nam takođe nudi uvid u njihovu individualnu praksu. Keltonova serija Untitled (Title Unknown) sadrži radove koje je pronašla na izložbi u Njujorku preko Google Street View-a, a koje je reprodukovala u uljanoj boji. Dečak golih grudi sa zamagljenim licem bulji u posmatrača. O radu, kaže ona, ovo su reprodukcije koje sam napravila od slika koje sam pronašla u umetničkim galerijama dok sam virtuelno putovala kroz Google Street View. Rad se bavi autorstvom i prisvajanjem, jer Google-ovi algoritmi automatski zamagljuju sva lica koja „vide“ na umetničkim delima.



Death By je još jedan projekat koji je Kelton pokrenula dok je pohađala master studije likovnih umetnosti na Yale School of Art. Malu belu figuru ubijaju različite sile u svakoj od 95 izloženih otisaka koje je Kelton kreirao u periodu od tri meseca. Faktori koji uzrokuju smrt uključuju razvod, stampedo i predoziranje tabletama. Muško lice leži zabijeno u jedan okvir, dok žena leži sa žicom za iPod omotanu oko njenog tela u drugom. Kelton dodaje: Postoji više metaforičkih i apstraktnih razloga, kao što su razočaranje, brisanje, strujni udar i gutanje.



Šest Keltonovih radova prati pet Veeraraghavanovih radova - koji se sastoje od digitalnih kolaža, veza i drvenih intarzija. U digitalnoj štampi pod naslovom Domovina, delovi šarene tkanine izgledaju sašiveni i formiraju površinu šatora. Pažljiviji pogled otkriva kolaž nekoliko sitnih digitalizovanih slika odštampanih na njegovoj površini. Nastali iz naših svakodnevnih susreta, njegovi radovi imaju i slike Madone sa bebom u krilu, ptica koje lete nebom i čoveka koji čuči sa tupim zvonima u rukama.

Koristim zgrade i kuće kao metafore za telo. Unutrašnjost šatora se odnosi na naš um. Naše telo nije pojedinačni entitet. Vremenom akumulira različite stvari i uspomene, ima nasleđe i kolektivno raste, kaže 41-godišnji umetnik iz Bangalora.



Na zid prema ulazu u galeriju zalepljeni su skenovi preko 100 smrvljenih grafofolija. Prema Veeraraghavanu, graf je najjednostavniji oblik razuma gde je sve u mreži, da pomogne onome ko treba da iseče ili nacrta. Slomeći grafofolije, umetnik se nada da će demontirati njegovu krutu strukturu. Svetlucavi okvir pod nazivom Histerija prikazuje mesec koji sa svoje površine emituje srebrne zrake. Veeraraghavan kaže da se odnosi na pomračenje Sunca, kada mesec prolazi između sunca i zemlje. Ljudi kažu da je ludilo veće tokom dana punog meseca, dodaje on.