Chacha Choudhary, Nagraj, Super Commando Dhruva: Liga izuzetnih džentlmena

Dve decenije nakon što je Shaktimaan postao kultna emisija na indijskoj televiziji, osvrt na dezi superheroje koji su pogodili svoju publiku. Hoće li ponovo doći njihovo vreme?

Nešto je škljocnulo o Shaktimaanu od njegove premijere.

U septembru 1997. indijska televizija je bila svedok neobičnog fenomena sa dolaskom dezi superheroja na mali ekran po prvi put. Shaktimaan, čija je prva epizoda emitovana na Doordarshanu 13. septembra 1997. godine, bila je priča o superheroju u ogrtaču koji je spasao svet od pohlepe i zla. Čak je i Mahabharati trebalo mesec ili dva da privuče pažnju ljudi. Ali nešto je škljocnulo o Shaktimaanu od njegove premijere. U stvari, kada je počelo, shvatili smo da ljudi, uglavnom deca, žele da slušaju i Shaktimaanovo mišljenje o stvarnim pitanjima. Dakle, počeli smo da ugrađujemo i malo toga, kaže glumac Mukeš Kana, koji je glumio lik na ekranu. Shaktimaanov alter-ego bio je Pandit Gangadhar, štreberski fotograf u listu Aaj ki Awaaz. Njegove supermoći bile su rezultat kundalini joge, meditativne tehnike koja je aktivirala telesne čakre i pomogla da se prizove moć iz pet prirodnih elemenata.



Dvadeset godina kasnije, dok se Kana priprema da ponovo obuče crveno baršunasto odelo 2018. godine, on kaže da je Shaktimaan promenio igru ​​iz jednog jednostavnog razloga: uspelo je jer je pokazalo da čak i običan čovek može da bude heroj. To ga je učinilo posebnim, kaže Khanna.



Khanna ima pravo. Mnogo pre nego što su Chhota Bheem i Mighty Raju preuzeli mlade umove, Shaktimaan je izvršio uticaj koji je u to vreme bio nezapamćen. Posle zemljotresa u Gudžaratu 2001. godine, na primer, centralna vlada je zamolila Kana da distribuira materijal za pomoć obučen kao Shaktimaan i organizuje kampove za decu. Još se sećam, jedna žena mi je prišla u školi i rekla da njen sin ne pije mleko sve dok na kraju jedne epizode nisam pričao o važnosti proteina i kalcijuma. Kao da više nisam ni glumac. Bio sam, bukvalno, Shaktimaan u njihovim očima, kaže on.



Ali, kako bi Spajdermen rekao, sa velikom moći dolazi i velika odgovornost. U Khanninom slučaju, ovo se manifestovalo na više načina. Vremenom je fandom postao ružan. Izveštaji o deci koja su se zapalila ili su skočila sa krovova kako bi ih Shaktimaan spasila počeli su da se pojavljuju u nacionalnim vestima. Kancelarije Doordarshana i Ministarstva informisanja i radiodifuzije počele su da dobijaju sudska obaveštenja o nasilju prikazanom u programu. Na kraju, Khanna je bila primorana da radi nastavne monologe kao deo vremena emitovanja. 1999. emisija je nakratko skinuta sa emitovanja.

жути паук са великим стомаком

Shaktimaan je na kraju otišao u zaborav nakon preko 400 epizoda. Od tada, narativ indijskog superheroja čeka, bukvalno, blistavu iskru. Ali, ta iskra, ako pogledate unazad kroz vreme, došla je mnogo pre Šaktimaana, čak i pre nego što su svemirski grad Sigma (1987) inspirisan Zvezdanim stazama (1987) i filmovi poput Mr India (1987) utisnuli u indijsku savest ideje futurističkog gedžeti i cerebralniji oblik junaštva. I, stiglo je na papiru.



U leto 1984. Sanjay Gupta i njegova braća su sedeli i gledali televiziju u svom domu. Njihov otac je 1982. osnovao Raja Pocket Books, izdavačku kuću za celulozu koja je brzo poslovala. Ali za Sanjaya i njegovu braću, Manish i Manoj, televizija je već pokrenula njihovu maštu. Gledali smo emisije Spajdermena i razgovarali o tome kako bi izgledao indijski superheroj i koje bi moći imao. Jednog dana, moj otac je ušao u naš razgovor i, nešto kasnije, rođen je Nagraj, kaže Sanjay. Od tada Raj Comics vodi žanr superheroja na papiru više od 30 godina.



Chacha Choudhary i SabooChacha Choudhary i Saboo.

Iako su stripovi u Indiji prethodili stvaranju Nagraja, oni su težili ili kopanju folklora kao u slučaju Amar Chitra Katha u vlasništvu Indijske knjige knjiga ili humoru kao u Chacha Choudharyju iz Diamond Comics-a.

U godinama nakon stvaranja Nagraja, braća Gupta i njihova izdavačka kuća su nastavili da stvaraju nekoliko drugih superheroja kao što su Super Commando Dhruva, Doga, Bhokal i drugi. Iako su ovi likovi izgledali uglavnom inspirisani zapadnim modelima kao što su Spajdermen (Marvel Comics) ili Betmen (DC Comics), oni su zauzimali definitivno indijski prostor; od jezika do gradova do problema koje su rešavali. Super komando Dhruv je, na primer, delovao u izmišljenom gradu Rajnagar, i za razliku od većine drugih heroja u univerzumu Raj Comics, nije imao supermoći niti alter-ego — zavisio je isključivo od svog atletizma i intuicije. Doga, siroče sa ulice, pretvorio se u borca ​​protiv kriminala, koji je nosio pseću masku da bi prikrio svoj identitet. I mnogo pre nego što je Hari Poter istakao parseltongue, Doga je mogla opušteno da komunicira sa psima. U stvari, Dogini obožavaoci bili su takvi da je filmski režiser Anurag Kashiap dugo izražavao želju da snimi film o njemu, sve dok projekat nije propao 2013.



Podvizi ovih superheroja su naglo podigle popularnost Raj Comics-a ranih devedesetih. Postavio je distributivne lance do Bangladeša i Nepala. Uprkos tome što južni deo zemlje ima relativno mali deo čitalaca na hindiju, Sanjay, 50, koji sada vodi posao zajedno sa svojom braćom, kaže da je prodaja u regionu bila odlična. Pregršt izdanja otišlo je u milionski tiraž. Čak smo počeli da objavljujemo na drugim jezicima osim hindskog. Radili smo specijalna izdanja na bengalskom, na primer. U to vreme, naša prva štampana tiraža bila je 3 laka Rs. Uvek smo imali na raspolaganju ponovna štampanja. Ako se računa da je veliki deo ovih izdanja iznajmljen, a ne kupljen, verovatno je čitanost bila veća, kaže on.



висећа биљка са зеленим и белим листовима

Međutim, sa liberalizacijom i pojavom kablovske televizije i drugih oblika zabave, Raj Comics je patio sredinom devedesetih. Rekao bih da su video igrice koje su mlade udaljile od superheroja za početak. Naravno, čitanje se ionako smanjilo. Ali generacija koja je nosila Nagraja i Dhruva na svojim plećima morala je sada da odraste, ide u srednju školu i da daje vremena drugim stvarima, kaže Sanjay. Ulazak stranih izdavača i mehanika marketinga i distribucije doneli su izazove koji su bili nepremostivi za male indijske izdavače. Kada su bogati konglomerati došli u zemlju, ponudili su trgovcima mogućnost većeg profita. Marže na boci koka-kole bile su veće od onih na stripu. Dakle, očigledno bi to stavili umesto stripa. Dete koje je lako moglo da pronađe strip u blizini svoje kuće moralo je da ode daleko da bi ga nabavilo, kaže Sanjay.

Međutim, trodecenijsko iskustvo Indije sa ovim žanrom nije se ograničilo unutar granica. Kapetan Nemo — ili princ Dakar — lik iz naučne fantastike koji je kreirao Žil Vern, preoblikovan je kao heroj u seriji DC Comics Alana Mura Liga izuzetnog džentlmena 1999. godine. Nautilus, podmornica daleko ispred svog vremena. Filmska adaptacija stripa, u kojoj je Naseeruddin Shah igrao Nema, izašla je četiri godine kasnije 2003. godine, ali je potonula bez traga.



Gupta i Khanna veruju da je razlog ovih neuspeha samoporažavajuća tendencija oponašanja Zapada. Mi smo 30 godina iza SAD. Ako vaš superheroj želi da postoji u budućnosti, ne može. Jednostavno još nismo tamo, kaže Khanna. Ali dok Khanna veruje da indijski heroj mora da se poveže sa onim izvan urbanih centara – nešto što je izlazak glumca Anila Kapura kao slučajnog heroja u Mr India (1987) uradio sa velikim uspehom – Sanjay je mišljenja da budući indijski superheroj mora biti građanin sveta; da će uskoro on ili ona morati da postanu dovoljno moćni da ih spase Njujork ili London.



Super Commando Dhruva (L) i Nagraj. (ljubaznošću: Raj Comics)

Do sada je narativ indijskog superheroja uglavnom bio fokusiran na muškarce. Sa izuzetkom komičnog lika Anupama Sinhe Šakti (prvi put se pojavio 1998.), Raj Comics se držao podalje od balansiranja statusa kvo; emisije poput Kapetan Vjom (1998) koje su pokušavale da prikače Šaktimanovu popularnost, nastavile su se u duhu muškog herojstva.

U popularnoj kulturi, da bi pričali lokalno inspirisane priče, heroji su tradicionalno ustajali iz nesrećnih okolnosti. U Indiji su ovi sukobi nastali pre svega zbog klasne nejednakosti i marginalizacije verskih i kastinskih manjina. Jedna od stvari u kojima su superherojski stripovi odlični – kao i kod drugih vrsta spekulativne fikcije, kao što su naučna fantastika, fantastika i alternativna istorija – je da se bavi ozbiljnim sociološkim pitanjima na način koji može izbeći da bude propovedni ili didaktičan, a ipak ilustruje temeljno i čak zabavno probleme, kaže strip pisac Skot Peterson. U godišnjem izdanju Batgirl iz 2000. godine, godišnjoj inicijativi DC Comics-a da njegovi pisci istražuju nove heroje iz celog sveta, Peterson je oživeo Arunu Šende, možda, prvog indijskog superheroja Dalit. Činilo mi se da je serijal o superherojima koji se bavi kastinskim sistemom, ako se radi vešto, može biti i prosvetljujući i zadivljujući. Proveo sam nedelju dana čitajući svaku knjigu o Indiji koju je naša biblioteka imala. Tada sam prvi put naišao na koncept Dalita. U trenutku kada sam pročitao o čitavoj ogromnoj grupi ljudi koji su (barem u jednom trenutku, kako sam tada razumeo) bukvalno nedodirljivi, pomislio sam, da, to je pozadina mog novog heroja, kaže Peterson.



имена ружичастог и жутог цвећа

U stripu, Šende, rođena od roditelja Dalit, po zanimanju je kaskaderka u filmovima i superheroj koji menja oblik sa strane, koji Mumbai naziva svojim domom. Ona pomaže Batgirl u spasavanju kidnapovanog deteta. Nažalost, lik se pojavio samo u tri izdanja, pošto je Peterson prešao na druge stvari.



Kod kuće u Indiji, dolazak Marvela i DC-a, bilo da se radi o animaciji ili u knjigama kasnih devedesetih, dao je nešto čemu ambicioznom indijskom režiseru da teži. Rakesh Roshan je pokušao da oživi karijeru svog sina Hritika Roshana kao letećeg superheroja, Krrish (2006). Uprkos svojim mega-investicijama i zvezdanom glumačkom sastavu, ostao je samo gradski, multipleksno ograničen, urbani fenomen. Godinama kasnije, Ra One (2011) Shah Rukh Khana prošao je još gore. Drugi primeri filmova o superherojima kao što je Drona (2008) potpuno su propali. Iako su se VFX, tehnologija i kapacitet ulaganja poboljšali, ovi pokazatelji sami po sebi ne garantuju uspeh.

борове иглице су распоређене у групе тзв.

Osnivač Comic Con India, Jatin Varma, s druge strane, ima drugačije mišljenje. Mislim da treba da razumemo šta za nas znači superheroj. Indiji je potreban svoj jedinstveni superheroj, a ne kopija Betmena ili Supermena. Imamo riznicu mitologija i to nam može dobro doći. Poznavanje vaše publike je ključno u Indiji. Mitologija može da dovede do rađanja heroja koji su niži, ali koji imaju vezu sa Indijom — pogledajte uspeh i popularnost Chhota Bheema, na primer; loša kopija likova Marvela i DC-a samo će učiniti njihovu budućnost neodrživom, kaže Varma.

Aruna Šende je bio, možda, prvi Dalit superheroj.

S obzirom na popularnost DC-ja i Marvela u Indiji, postoje pokazatelji da bi na kraju ove tekuće potrage mogao postojati potencijalni rudnik zlata, koji donosi ne samo na komercijalnom planu, već i u stvaranju nečega zaista nezaboravnog. Imajući to na umu, medijski preduzetnik rođen u Njujorku Sharad Devarajan, koji je doveo DC i Marvel u Indiju 1998. godine, suosnivao je kompaniju Graphic India (GI) 2011. Verujem da je na isti način Zapad stvorio superheroje ili Japan , Koreja i Kina su izvezle svoje anime, manga, manhva i druge originalne stilove pripovedanja u svet, Indija ima potencijal da postane jedan od najvećih kreativnih izvoznika stripova u godinama koje dolaze. Sledeći JK Rowling, Stiven Spilberg ili Sten Li (čovek koji je kokreirao Spajdermena, Hulka, Tora, Iron Man-a i Iks-Men, između ostalih) sedi negde u Indiji, kaže Devarajan. Njegova kompanija radi na različitim platformama (digitalne, papirne, animacijske) i najpopularnija je zbog oživljavanja superdečaka Čakre, lika koji je za Indiju kreirao glavni urednik Marvel Comics-a, Li, 2011.

Devarajan ponavlja Guptu i Kana kada kaže da za crtanje superheroja koji će živeti oni moraju da budu neko do koga ljudi mogu da brinu. A za to može pomoći i korak u stranu. Ne vidimo sebe kao ljude u „stripovima“ ili „televizijskim“ poslovima, mi sebe vidimo kao ljude u poslu „pripovedanja“. Nikada nije bilo boljeg vremena da se bavite pripovedanjem priča sa toliko načina da se priče prenesu u međusobno povezani digitalni univerzum, kaže on. Većina sveta koji je GI razvija, kaže on, inspirisan je hinduističkom mitologijom. Videli smo kako grčki mitovi prožimaju popularnu kulturu kroz brojne filmove kao što su Sukob Titana, Besmrtnici, itd. Nema sumnje da Mahabharata ima moć da očara globalnu publiku ako se pravilno izvede. Takve sjajne priče ne pripadaju nijednoj kulturi, kaže Devarajan.

Ipak, bilo da se radi o čakri, osnaženoj odelom (koje aktivira njegove čakre), ili o Šaktimanu koji je primio svoje moći iz čakri, još uvek postoji očigledna praznina priča oko onih kojima su, možda, najpotrebnije. Hoće li manjine u Indiji dobiti svog heroja? Grafičar Appupen, koji je u svom RashtraMan-u pronašao žanr superheroja, kaže da se to neće dogoditi uskoro. Perspektiva bi svakako bila zanimljivija kada bi pomogla da se postavljaju nova pitanja i tkaju nove priče. Ali ne zaboravimo da je sam žanr mejnstrim. Superheroji su postali maskote za određenu vrstu politike. Tako da će se uvek naginjati ka opštim pričama. Jedini način na koji vidim da se to dešava je ako sam potok u nekom trenutku prestane da postoji, kaže on.

Sanjay priznaje da bi budućnost zaista mogla zahtevati određene promene. Oduvek smo želeli da naše superheroje držimo podalje od zajedničkih sklonosti. Ali, to možda više neće biti moguće u narednim godinama. Možda ćemo morati da se pozabavimo pitanjima religije i kaste i uključimo i ove priče, kaže on. Inače, Raj Comics radi na tome da uskoro objavi veb seriju. Grafička indijska čakra će takođe biti snimljena u film ili veb seriju.

Možda će predloženi povratak Shaktimaana sledeće godine biti pokazatelj spremnosti publike da se nosi sa promenama i njihove sposobnosti za nostalgiju. Iako je Kana daleko od živahnog mladića kakav je nekada bio, nada se da će ga publika i dalje prihvatiti kao ostarjelog superheroja. Možda ću ovog puta reći deci da se klone WhatsApp-a ili društvenih mreža, jer to vidim kao moderno zlo. Vidite, problemi će se promeniti, ali Shaktimaanova duša će ostati ista. Ne treba vam paket od šest komada kao današnji glumci da biste ga igrali. Morate da mislite kao on da biste ga igrali, što ja i radim, kaže on.

Manik Sharma je pisac iz Delhija.