Šanse moraju biti lude

Insajderski izveštaj o životu i vremenu Subramanijana Svamija i kako je sve to preživeo, uključujući hitne slučajeve

Ali, naravno, kada je postao štetočina u inostranstvu, vlada je stegnula šrafove i odbila da mu odobri dalje odsustvo, a približavalo se vreme kada će ovim odsustvima izgubiti članstvo.

Knjiga: Razvoj sa Subramanijanom Svamijem – Vožnja rolerkosterom
Autor: Roxna Swamy
Stranice: 264
Cena: 524 r



Saznali smo za Hitnu pomoć u nekom nezemaljskom času kao dva sata ujutru 25. juna 1975. Zazvonio je telefon i bestelesni glas na drugom kraju pitao je Svamija da li je tamo, dodajući da ako jeste, oni dolaze da ga dobijem. Svami se zaprepastio. Prethodne noći bio je veliki javni sastanak u Ram Lila Grounds; i Svami je bio tamo sedeći između Moradžibhaija i JP, (nisu se dobro slagali jedni s drugima) sa Nanadžijevim uputstvima da održavaju mir između njih; ali ovako nešto nije očekivao.



Dok se pitao o svom sledećem potezu, telefon je ponovo zazvonio: ovog puta je to bila Sundari Malkani, supruga K.R. Malkanija, urednika partijskih novina Otadžbina da nam kaže da je policija upravo odvela Malkanija. Tako je Svami odlučio da se oskudeva. Kada je svanulo, Svami se odvezao, zaprepastivši nekoliko senkovitih osoba koje su se motale napolju. Za nekoliko dana sastao se sa onim što je ostalo nezatvoreno od vođstva Central Jan Sangha. I poslao mi je auto nazad.



Prvih nekoliko meseci vanrednog stanja, Svami se kretao po Indiji sa Nanadžijem Dešmukom (koji je organizovao RSS Underground), koji je bio njegov vozač. Nanaji, do tada ugledni dhoti džentlmen sa sedom kosom, sada se pojavio kao biznismen sa naočarima u sivom safari odelu i ofarbanoj crnoj kosi. I Svami je postao Sardardži. Bila je to prilično ubedljiva maska; i postalo je prilično poznato kasnije nakon što je Hitna pomoć završena, jer se u jednom trenutku skrivao u stanu moje sestre Kumi (ona je sada urednik u Indijan Ekspresu) (Kumi, njen muž i beba su tada bili u kući Vithalbhai Patel stan koji je Svami dodeljen kao poslanik), Coomi ga je fotografisao tako prerušenog...

Što se tiče Svamija, on je otišao u inostranstvo koristeći neuobičajeno poletanje avionom od Trihinopola do Kolomba, hladeći svoje pete u Kolombu do sledećeg leta za London (na njegovo zaprepašćenje, trebalo je dosta dugo da dođe za to vreme nije imao šta da održava na sebi osim na svojoj American Express kreditnoj kartici), a zatim na Zapad, gde je mnogo putovao pokušavajući da obrazuje ljude o tiraniji vlade za vanredne situacije...



зимзелено дрвеће за ограду приватности

Međutim, uopšteno gledano, Svamijeve spoljne aktivnosti uznemirile su Indiru Gandi, koja se protivila tome da bilo ko u inostranstvu nauči o nepovoljnim aspektima vanrednog stanja, ili da je uopšte postojao neki otpor, održala u životu u Indiji; pa smo konačno počeli da dobijamo stroži policijski nadzor. Nedelju dana, novine i radio su prenosili (za mene) ponižavajuću vest da će poslanik dr Subramanian Swamy biti krivično gonjen po Zakonu o kršenju deviznih sredstava i sprečavanju krijumčarenja. Široj javnosti bi bilo pomilovano što je mislila da je Svami bio umešan u neki šverc i reket sa devizama: ali zapravo optužba protiv njega bila je jednostavno da je, pošto je otišao u inostranstvo uz dozvolu od nekoliko meseci, tamo ostao bez dalje dozvole (pod našim stroga devizna radnja, čak i takvo prekoračenje je bilo krivično delo). Takođe smo pretrpeli policijski logor ispred naše kuće i policijski rep…



беле пахуљасте ствари на биљкама

Nikada nije bilo prekida u budnosti policije. Na kraju krajeva, svakog meseca su morali da se pojave pred svojim šefovima da objasne zašto je prošao još jedan mesec bez njihovog producenta dr Subramanijana Svamija. Sećam se jedne značajne serije racija u maju 1976. godine, koja se dogodila dok sam bio u Bombaju i pomagao da organizujem očev put u SAD radi lečenja raka jetre. Uprava za izvršenje upala je u njegovu kuću u Bombaju gde sam, da bih spasio dalje uznemiravanje svojih roditelja, predao svoja pisma od Svamija...

Gospodin Narasimhan, koji je tada bio urednik Fajnenšel ekspresa i trebalo bi da zna za takve stvari, rekao mi je da Uprava za izvršenje traži sumnjive devizne transakcije; pa je svaki broj u zaplenjenim papirima morao da se analizira za slučaj da se odnosi na neku devize... Na kraju su me sa gađenjem pozvali da dešifrujem bar Svamijeva pisma. Sada su ova pisma uključivala i prikriveni plan za njegov povratak u Indiju u avgustu; tako da sam imao dan na terenu lažno čitajući sve tragove da ih odviknem od bilo kakvog nagoveštaja Svamijevog projektovanog povratka...



I taj povratak je bio sledeći vrhunac naših života. Da bi održali svoje članstvo u životu, parlamentarci su dužni da budu prisutni u Domu najmanje jednom u šest meseci. Pošto je dosta poslanika bilo zatvoreno (učtiva reč koju je koristila Vlada, pritvoreno), pa nije mogao biti prisutan u Skupštini, Parlament je razvio praksu rutinskog odobravanja odsustva svakom poslaniku koji se za to prijavi; a na taj način i Svami je dobio odsustvo.



Ali, naravno, kada je postao štetočina u inostranstvu, vlada je stegnula šrafove i odbila da mu odobri dalje odsustvo, a približavalo se vreme kada će ovim odsustvima izgubiti članstvo. Svamijev plan je bio da uđe u Indiju, pojavi se u Rajya Sabha, snimi njegovo prisustvo i zatim nestane ako može. Na naše iznenađenje, to mu je zapravo uspelo.