Anuška Šankar i Robin Bejker govore o restauraciji „Širaza“ na konferenciji za novinare u Kalkuti. (Izvor: Ekspresna fotografija Subham Dutta) Sitaristkinja Anuška Šankar oduševiće ljubitelje muzike u Kalkuti 3. novembra dok će nastupiti uživo tokom projekcije nemog filma iz 1928. Širaz: indijska romansa. Ona je dala osnovni rezultat za Širaz. Projekcija se odvija u okviru inicijative Indija-UK 2017, Godina kulture. Britanski filmski institut (BFI), British Council i Sangit Kala Mandir iz Kalkute udružili su se na događaju na kojem će nastupiti i još sedam muzičara.
Obraćajući se novinarima, 36-godišnja sitaristkinja opisala je svoj nastup u Kalkuti kao povratak kući. Ne mogu da vam kažem koliko sam srećan što sam se vratio u Kalkutu posle nekoliko godina, sa veoma snažnom bengalskom vezom sa ovim filmom. I što se mene tiče, ovaj projekat zaista izgleda kao povratak kući na mnogo načina, da vratim film u Indiju. Za mene to izgleda kao da se vraćam delu svoje istorije i nastupam ovde... Veoma sam srećna što sam ovde, rekla je.
разлика између смрче и јеле
Ikonični film iz 1928. u režiji nemačkog reditelja Fraza Ostena pripoveda priču iza izgradnje Tadž Mahala. Magnum opus koji je u potpunosti snimljen u Indiji, sa prizorima Tadž Mahala, ima potpuno indijsku glumačku ekipu i čak 50.000 glumaca, prema izveštajima. Širaz priča priču o grnčarovom sinu koji se zaljubio u princezu Selimu i prati svoju ljubav iz detinjstva kada je proda budućem Šahu Džahanu (princ Khurram) i kako je on na kraju predodređen da dizajnira kraljičin mauzolej.
Film je zasnovan na drami koju je napisao Niranjan Pal, sin Bipina Čandre Pala iz trija Lal-Bal-Pal iz indijske borbe za slobodu. Филм је продуцирао пионир индијске кинематографије Химансху Раи који је такође играо главну улогу у Ширазу. Rai, rođen u bogatoj bengalskoj porodici, školovao se u Šantiniketanu i Londonu. Zatim je producirao i radio sa Ostenom u tri filma pod zastavom Great Eastern Indian Corporation, čiji je Shiraz bio drugi poduhvat. Duo je kasnije pokrenuo Bombay Talkies.
Anuška Šankar, govoreći o svom prvom poduhvatu kao muzičkoj smirenosti, definisala je iskustvo kao obogaćujuće i intenzivno. Pozivajući se na svog oca, rad na filmovima Pt Ravi Shankara, rekla je: „Kada sam preuzela posao komponovanja muzike za film, prva stvar koju sam uradila je da ponovo pogledam Apu Trilogy i zabeležim markere. Додајући да не зна да ли је успела да га осмисли на начин на који би то урадили њен гуру и отац, нада се да ће се публици свидети и да је филм учинио правду, а не да га надвлада.
Robin Baker, glavni kustos, BFI je rekao da je Anousha (Shankar) bio prirodan izbor. Kada smo odlučili da restauriramo ovaj film, izgledala je savršeno za taj posao. Deleći koliko je voleo rad Pt Ravija Šankara u Pather Panchali, Bejker je dodao: „Neverovatno je da je komponovao muziku za jednu večer i koliko utiče na publiku svaki put kada je vidi.
Govoreći o bolnom zadatku restauracije filma, on je istakao koliko je bilo teško obnoviti film koji je imao više problema za rešavanje. Kada je 1942. BRI primio negativ filma, on je već počeo da se raspada. Tako je do 1950. kopiran da bi se sačuvao, ali je i on ubrzo počeo da se raspada. Osim toga, bilo je problema sa ogrebotinama, stabilizacijom slike, treperenjem, rekao je. Sve što smo dobili je tu, a prilikom restauracije možda je bilo nekoliko ogrebotina koje se nisu mogle potpuno otkloniti, ali nije obrisano, rekao je on.
Говорећи о музици, Сханкар је нагласила како је покушала да учини нешто привлачним за данашњу публику и да се не користе само индијски инструменти. Pokušao sam da napravim ravnotežu između indijskih i zapadnih instrumenata, i imao na umu razmere orkestra. Znajući da ćemo mnogo putovati dok nastupamo, nisam mislio da je izvodljivo da to uradimo u velikoj meri od recimo 40 muzičara. Tako je tim od osam članova napravio partituru i to više liči na projekciju koncerta.
Nakon poglavlja u Hajderabadu, film će biti prikazan u Kalkuti u petak (3. novembra), 4. novembra u tvrđavi Siri u Delhiju, a 5. novembra u dvorani Shanmukhananda u Mumbaju.