Sada knjiga o strancima koji su stigli u predkolonijalnu Indiju

Haris, rođen na Novom Zelandu, rekao je da je njegova odlučnost da sazna o Indiji preko ljudi poput njega postala inspiracija za njegovu knjigu.

Prvi Firangi: izvanredne priče o herojima, isceliteljima, šarlatanima, kurtizanama i drugim strancima koji su postali IndijanciPrvi Firangi: izvanredne priče o herojima, isceliteljima, šarlatanima, kurtizanama i drugim strancima koji su postali Indijanci

Autor: Aranya Shankar



Smatram da je firangi izuzetno elastična reč. To je takođe indijska reč; onaj koji je istovremeno i strani i lokalni, rekao je Džonatan Gil Haris, opisujući zašto je uvršten u naslov njegove nove knjige. Haris je razgovarao sa prevodiocem Arunavom Sinhom na predstavljanju njegove knjige Prvi Firangi: izvanredne priče o herojima, isceliteljima, šarlatanima, kurtizanama i drugim strancima koji su postali Indijanci (Aleph Book Company; 495 Rs), u Indijskom Habitat centru u četvrtak.



Haris, rođen na Novom Zelandu, koji predaje engleski na Univerzitetu Ašoka i oženjen je Indijankom, rekao je da je njegova odlučnost da sazna o Indiji preko ljudi poput njega postala inspiracija za njegovu knjigu koja govori o migraciji firangi u pretkolonijalnu Indiju u 16. i 17. veka. Kroz studije slučaja različitih putnika iz Evrope, Afrike i Azije, koji su napustili svoju domovinu da bi došli u Indiju, on istražuje sopstveni proces postajanja firangi 21. veka u Indiji.



Moj prvi vodič bio je Nikolo Manuči, tinejdžer begunac iz Venecije koji je stigao oko 1653. Služio je kao plaćenik u vojsci Dare Šikoa i uprkos tome što nije imao medicinsku obuku, jednog lepog dana je u Lahoru objavio da je lekar i da je počeo da vežba. Optužen je za kanibalizam jer je smatrao da je ljudska mast jedan od najboljih dostupnih lekova za smanjenje nivoa šećera. Takođe su ga opljačkala dva engleska dakaita (dakaoita) u današnjoj Harijani. Kasnije u životu, Nikolo je emigrirao u Madras i postao siddha vaidya (praktičar lokalne unani medicine), rekao je Haris.

U knjizi su podređeni firangi kao što je Garsija de Orta, portugalski jevrejski lekar koji je, da bi izbegao verski progon, postao hrišćanski hakim u Indiji; Britanski jezuita Tomas Stivens, koji se zaljubio u Marati i napisao Puranu pod nazivom Kristapurana, pa čak i Said Sarmad Kašani; i jermenski Jevrejin, čiji dargah još uvek postoji u blizini Meena Bazara u Delhiju.



Haris ima poglavlje pod nazivom „O prekidu“. Govorio je o tome kako su ga u Indiji uvek prekidali. Prvi firangi čije sam priče ovde ispričao morali su da se nose sa prekidom na bezbroj načina. A zauzvrat, prvi firangi su prekinuli, i nastavljaju da prekidaju, šta znači biti Indijanac. Nijedna putanja indijanstva – bilo da je religijska, kulturna ili lingvistička – ne može dugo trajati neprekidno.