Kako je Mocart napisao Titan Ad Jingle

Zabavna knjiga o indijskom oglašavanju

oglašavanje, indijsko oglašavanje, indijske reklamne knjige, knjige o oglašavanju, indijsko oglašavanje, indijski oglasi, indijska reklamna agencija, reklamne knjigeNaslovnica knjige „Navabi, goli, rezanci: Indija kroz 50 godina oglašavanja“.

Naslov: Navabi, goli, rezanci: Indija kroz 50 godina oglašavanja
Autor: Ambi Parameswaran
Издавач: Pan Macmillan Indija
Stranice: 320
Цена: Rs 599



Moj instinkt kod većine reklama, kada ne kliknem na dugme Preskoči oglas na YouTube-u, je da ih seciram i izvadem. Koliko mogu da procenim, ne postoji hladno piće, mobilni servis ili bar za pranje veša koji nas mogu učiniti srećnijim, i to je istina. Zbog čega su, možda, Nawabs, Nudes, Noodles: Indija kroz 50 godina oglašavanja bili pomalo iznenađenje. Napisana od strane veterana reklamne industrije Ambi Parameswarana, knjiga je prepuna činjenica i trivijalnosti, od kojih je većina fascinantna, i primoraće čak i one najciničnije da drže pod kontrolom svoje sumnje i vrate se u prošlost da pogledaju kako su nam reklame pokazale ko mi zaista jesmo, uz povremene, dobronamerne pokušaje da nam pokažu ko možemo da postanemo.



Udica koja se namotava je neosporni element nostalgije, jer knjiga podseća na kultne reklamne kampanje Complana i Rasne, i replike poput Mummy, bhook lagi (Maggi), koje odmah dočaravaju aromu i ukus određenog favorita posle -školske užine. To je možda razlog zašto, uprkos tome što je puna informacija, knjiga se čita brzo i nezahtevno.



Umesto da pravi direktnu istoriju oglašavanja u Indiji, Parameswaran je mudro odlučio da ga podeli na četiri odeljka: Ljudi, Proizvodi, Usluge, Narativi oglasa. Ovo daje autoru prostor da istražuje određenu temu u oglašavanju u različitim medijima i godinama. Na primer, u poglavlju pod nazivom 'Jo Biwi Se Kare Pyaar...', on istražuje kako su supružnički odnosi prikazani tokom godina, dok u 'Meri Khubsurti Ka Raaz' on razmatra kako, uprkos relativno kasnom početku, priznanja slavnih ličnosti pustio duboke korene.

Neke od informacija koje nudi su zaista pronicljive. Na primer, malo njih izvan srodnih industrija zna da je indijska osobina oslanjanja na kućne lekove neuobičajeno otežala farmaceutskim kompanijama da prodaju oralno progutane lekove bez recepta. Ili da su čak i sa aktuelnim primenama kao što su balzami protiv bolova, kompanije prešle na ajurvedsko označavanje, kada je kamfor prodavan kao karpur, a mentol postao pudine ka phool, u nastojanju da se privuče urođeno poverenje indijskih potrošača u ajurvedu.



Međutim, ne može se ne poželeti da je Paramesvaran sledio određene ideje sve do njihovog logičnog završetka. Na primer, evokativno piše o nekim od najupečatljivijih melodija korišćenih u indijskom oglašavanju, od Doodh Doodh Doodh Doodh do Mocartove simfonije br. 25 u g-molu koja je postala poznata kao Titan muzika. Ali prestaje da istražuje zašto je džingl, osim nekoliko značajnih izuzetaka, prestao da bude važan deo oglašavanja.